Čovjek svestranoga stvaralačkog duha

Odjel za hrvatsko glagoljaštvo MH, u sklopu ciklusa Večeri obljetnica, u Dvorani Jure Petričevića 15. studenog organizirao je predavanje Mirne Lipovac i Darka Žubrinića Fra Dragutin Antun Parčić, istaknuti hrvatski glagoljaš, leksikograf i fotograf u povodu 190. godišnjice rođenja i 120. godišnjice smrti hrvatskog velikana.

Naslovnica drugog izdanja Parčićeva misala iz 1896.

Iako je naglašeno da je fra Dragutin Antun Parčić bio istaknuti glagoljaš, leksikograf i fotograf, iz izlaganja Mirne Lipovac razvidno je da nije bilo zanimljivih područja kojima se svestrani Parčić nije temeljito pozabavio – od botanike, slikarstva, krasopisa, kartografije, prevodilaštva, filologije, urarstva do tipografije. Dakako, najvažnija su mu djela Rimski misal i Rječnik hrvatsko-talijanski. Prvo izdanje Parčićeva misala, koji je tiskan na glagoljici crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije, objavljeno je 1893. u Rimu u nakladi od 300 primjeraka, koji su u trenu našli vlasnike. Primjerak s posvetom koji je fra Dragutin Antun Parčić darovao glagoljaškom samostanu sv. Marije u Glavotoku na otoku Krku, čuva se u glagoljaškom samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Prvo izdanje hrvatsko-talijanskog rječnika Riečnik ilirsko-talianski objavljeno je 1858, a pretisak izdanja iz 1901. objavljen je 1995. kao prva knjiga u nizu Oživljena baština. Darko Žubrinić pokazao je da vrijednost Rječnika hrvatsko-talijanskog iz 1901. proizlazi iz činjenice da na 1237 stranica sadrži više od 90.000 riječi, a neke su od njih novotvorenice koje su danas našle svoje mjesto u hrvatskome standardnom jeziku, primjerice glasovir, dalekozor, svjetlopis, zemljopis, zemljovid.

Osim kapitalnih djela, u Parčićevoj se ostavštini mogu pronaći brojne fotografije (na nekima je autor bojom i kistom istaknuo pojedine detalje), zanimljive panorame, portreti, astrofotografije i mikrofotografije. Napravio je veliku topografsku kartu otoka Krka, na glavotočkom samostanu sunčani sat. Preveo je prvo pjevanje Danteova Pakla na hrvatski jezik, a Homerovu Ilijadu prevodio je s grčkoga jezika na latinski. Izradio je mjedeni glagoljski pečat koji se čuva u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu. O Parčićevu su radu zasad objavljene dvije disertacije i jedna monografija. Nažalost, njegova vrijedna opusa nema u enciklopedijskom djelu Povijest Hrvata, što svakako treba ispraviti. Ostalo je još mnogo prostora za nova znanstvena istraživanja vrijednoga stručnjaka, koji je rezultatima svoga stvaralačkog rada zadužio hrvatski narod.

U zaključku se može reći da je večer posvećena fra Dragutinu Antunu Parčiću bila večer za pamćenje. Zanos i žar predavača prenio se kako na slušatelje u dvorani tako i na one koji su predavanje pratili preko aplikacije Zoom, a svojim su elektroničkim porukama izražavali iskreno oduševljenje ne samo predavanjem nego i životnim ostvarenjima fra Dragutina Antuna Parčića.